Zašto mi se i dalje javlja
vec sam se u potpunosti iscrpila stavljajuci se u njegove cipele, kako bih shvatila sto njegovo ponasanje zapravo predstavlja, a niti jednu konkretnu ideju nisam dohvatila, pa molim bistre forumske umove da me prosvijetite!
Naime, on i ja smo prekinuli jednogodisnju vezu, prije nekih godinu dana. (ja sam njega ostavila, jer se nismo micali s mrtve točke, imala sam osjećaj da me skriva, da sam mu prioritet broj 28. govorio je da to nije istina, no nije ni prstom pomaknuo da to promijeni. Nakon sto pruzenih prilika, morala sam se spasiti i otici iz te veze.) Nakon toga smo imali svakodnevnu komunikaciju putem svih ovozemaljskih chatova, ali rijetko smo se nalazili, kad god bi se dogovorili, on bi to otkazao, no komunikacija je bila svakodnevna. ni tada to nisam shvaćala, ali mi je odgovoralo. nekako mi je bilo lakse da je tu, iako nije! u jednom od tih razgovora, uspjela sam konačno iskamčit iz njega i razlog zasto se ponasao tako kako se ponasao, rekao je da nije znao ni sam sa sobom, a kamoli s drugima, i da mozda imam pravo, da nije bio zaljubljen. Iako sam ja to sve znala cijelo vrijeme, ali bjezala od priznanja samoj sebi, ta me recinca ujedno i dotukla ali i osnazila. Otpuzala sam dalje, prekinula sve izvore komunikacije, zbrisala ga sa svih fejsbuka i skajpova i mobitela. slao je jedno vrijeme smsove da jesam ziva itd. nisam odgovarala.potom je čestitao ng. na sto bih odgovorila nesto skroz kratko. nakon toga se javljao svaki tjedan barem jednom da kako sam, kaj ima,jesam nasla nekoga, pa sta čekam... a zadnje vrijeme svaki do svaki drugi dan eto razmijenimo vremensku prognozu po kvartovima:P Stvarno pokusavam shvatiti sto to sve skupa znači. isla sam principom eliminacije - da me voli ipak - ne, rekao je tj. napisao crno na bijelo da nije bio zaljubljen. sex - ne, nismo se vidjeli sto godina niti to u jednom trenutku spominje, navika - ne, imali smo dosta vremena da se odviknemo, dosada - mozda jednom u mjesec dana, pola godine, ali ne ovim tempom....
Ponekad se digne
Imam jedan problem koji me stvarno već izluđuje i koči u vezi i treba mi mišljenje objektivnih, zrelijih ljudi. Ispričavam se ako je već bila slična tema.
Dakle, u vezi smo 5 godina, počeli smo dosta rano. On sad ima 26, ja imam 23. Dosta smo se dobro našli, zanimaju nas iste stvari, na istom smo faksu, na dosta stvari bitnih za vezu i brak gledamo jednako (djeca, mjesto stanovanja, odgoj djece, komunikacija i sl.). Lijepo nam je provoditi vrijeme zajedno, vidjamo se relativno često (prosječno 3 puta tjedno, nekad svaki dan, nekad jednom tjedno - zbog faksa, posla i svega što imamo), ali se zato čujemo prosječno svaka 2, 3 sata dnevno i dosta pričamo. Lijepo nam je zajedno i nikad nam nije dosadno. Sex je super, skoro svaki put kad se vidimo, i što se tiče te privlačnosti nema problema.
Međutim, ono što sam primjetila je da kad se vidimo više mu nemam potrebu odmah dat pusu, nekad se dogodi da provedemo pol dana zajedno, a da ga ne poljubim...prije mi je bilo grozno kad se ne čujemo do podne, a sada mi je to nekako normalno (mislim, i tu ovisi kako koji dan - nekad mi to fali, al većinom ne)...ne bih mogla izdržati da ga ne čujem cijeli dan, il više dana, al prije nisam mogla uopće bez poziva...prije par tjedana je išao u austriju i poslao mi svaki dan par poruka i to mi je bilo dovoljno....
Muči me užasno jel bi to tako trebalo biti nakon par godina ili bi i dalje trebala čim ga vidim, imat potrebu poljubit ga...jel bi mi trebao konstantno faliti i sl...Lijepo mi je s njim i ne mogu zamislit da ga više nikad ne vidim i ne čujem, al se nekad pitam jel postoji netko s kim bi mi bilo ovako kao što sam gore napisala....više ne znam kaj je ljubav, kaj je zaljubljenost i kako bi se trebala osjećati...
Ponekad imam osjećaj da smo najbolji prijatelji, ali me zbunjuje taj sex i što me u tome abnormalno privlači, a i bila bi tužna i ljubomorna da ima drugu...
Promjena mišljenja
Piše vam jedna djevojka u kasnim dvadesetima. Ne znam kako da započnem svoju priču. Koliko sam puta već započela na ovom forumu svoju ispovijest a svaki put bi zastala zbog osude koje se bojim čak i u virtualnom pogledu. No, ovaj put sam odlučila svoju priču, prvi puta i istinito ispričati svima jer sam svjesna da ne mogu ovako dalje i da je vrijeme da stanem na loptu i pogledam se prvi put u ogledalo nakon toliko vremena.
U vezi sam već 6 godina sa čovjekom koji me drži ko kap vode na dlanu. Mi smo dakle fronta ozbiljna veza: svakodnevno viđanje po par sati, obiteljski ručkovi, skijanja, ljetovanja, nazivanje papučarima od nekolicine i na prvi pogled ostavljanje dojma onih zaljubljenih parova iz ljubića.
No, ja, fakultetski obrazovana osoba, visokopoziconirana u svojoj firmi, ugledna i osoba koja po drugima ostavlja dojam čvrste i nepokolebljive žene svog dragog već godinu dana sustavno varam s njegovim najboljim prijateljem.
Uf, kako je ovo bilo teško napisati. Sad sam spremna progutati sva govna ovog svijeta.
Ja sam s dotičnim M., odnosno najboljim prijateljem od mog dragog, bila prije dragog, u nekakvom kvazi odnosu koji se svodio na povremene seks epizode ili igranja s jezicima u pijanom stanju pred kraj noći.Sada smo ja i M. dvije psihički bolesne osobe(ne znam kako to drugačije nazvati) koje se nalaze ponedjeljkom u pauzi između posla kod njega u stanu ,kako bi pošteno istrošili kalorije s ručka na prozorskoj dasci u njegovom stanu.
M. je velika faca. Egocentrični pizdek koji di god da se pojavi ženama ne skida osmijeh s lica svojim ocvalim pričama. M. je onaj kolovođa kojeg smo valjda svi imali u razredu i onaj kojeg su sve curice iz 8.a,b,c, i d škicale. M. je onaj koji ima pogled u kojem se gubim ko igla u sijenu. M. je onaj kojem sam dopustila da me u restoranu na godišnjici mature odvede u wc i poseksa me dok je moj dragi mastio po piceku i srkao fino vino. M. je onaj zbog kojeg trčim ranije s posla i tražim zamjene u firmi, onaj zbog kojeg sam zavoljela ex-yu rock, onaj zbog kojem sam naučila kuhati sva jela mediteranske kuhinje i onaj zbog kojeg sam toliko puta plakala kada bi ga vidjela sa drugom ženom.
No, ja 'VELIKA I ČASNA OSOBA' u to vrijeme svakodnevno uživam u rutini svog dragog s kojim imam šestogodišnji staž, zajednički stan od 130 kvadrata u centru grada, 2 apartmana na moru, prisne rodbinske veze i ono najgore, naviku. Trebate me samo vidjeti kako mu veselo pripremam štrukle sa sirom. A tek punjenog piceka. Istog onog kojeg je jeo dok sam ja pružala besputna oralna zadovoljstva njegovom prijatelju iz djetinjstva
Priznajem kurvetina sam i bok.
Procjena emocionalnog stanja ponedjeljkom: izvrsna, naročito kada me M. napuni ko božićnu sarmu, kad me trese na prozorskoj dasci il mi liže uho dok mi šapuće da ćemo u paklu gorit. Kad mi pošalje poruku za naš hidden sastanak skočim ko da me ujelo. Il onaj osjećaj kad stojim pred njegovim vratima popravljajući šminku jedva čekajući da me istorba i da popije koju čašu vina sa mnom govoreći kako je sve sa mnom fantazija i puteni užitak ali da je on moralna i časna osoba koja ne može tek tako okrenut leđa svom prijatelju(JEL TO SVETAC SIŠAO S NEBA) i da se zadovoljim s onim što mi pruža i da ne tražim kruha ispod pogače. Luda drznica, ma kako se samo usuđujem.
Procjena emocionalnog stanja utorkom: Euforija lagano popušta, pada zastor, počinje stvarnost. Dragom je tek počeo radni tjedan, on je pri vrhu same firme. Brižan, dolazi umoran s posla, tegli vrećice, donosi mi srebrnu narukvicu. Ja se zarim, smješkam se, anđeli plešu rokoko, pomislim kako bi jadno bilo sve ovo uništit, tolko godina i da sad sve ode u tri pm. Bolje da šutim reko sama sebi.
Procjena emocionalnog stanja srijedom: Treba i dragog namirit. Dok on 100-kilaš pokušava ostaviti dojam nepokolebljivog je***** njegovi seksualni pokreti su slični kokoši pri izdisaju. Svejedno glumim rasplamsalu pohotnicu pa ispuštam nekakve zvukove. Ne moram dugo, pukne brzinom petarde. Ostatak noći provodim u suzama al opet sa uvjerenjem kako je sa M. sve samo prolazna faza i da je bolje da se dragom ništa ne kaže.
Procjena emocionalnog stanja petkom: Božićni domjenak. Svi smo pozvani. Sjedim kraj svog dragog koji pohotno žvače mini sendviče s tunjevinom. Stol je velik i cijela moja ekipa s posla sjedi. M. vodi glavnu riječ. Njegov govor o padu dionica postaje svim ženama zanimljiv ko da se radi o rasprodaji cipela. Sve se smiju i tope. I dragi priča. Govori 'Isus ti, ovo je najbolje kaj sam jeo.' Ili 'Naš kaj, dodaj mi još malo te meksičke salate, ogladnil sam nakon cjelodneve zajebancije s papirima'. M. odlazi na toalet. Ja, spremna jahačica rumene kadulje, spuštam se stepenicama za njim i upadam mu dok obavlja nuždu. Sva sam šašava i pripita, šapćem mu na uho, grickam mu resice, otkopčavam košulju. Naravno, nemam srama da posegnem za remenom a kamoli srama da će me itko vidjeti. M. se ne mazi na toaletu, on bi samo brzi oralnjak. Nema veze, spuštam se na koljena i rješavam problem. Dobro je presjeć tjednom dok ne dođe ponedjeljak.
Procjena emocionalnog stanja subotom: Ručak u familiji. Moj tata odlazi u prijevremenu mirovinu i radi roštilj. Ja pomažem u kuhinji i režem luk. Plačem ko kišna godina. Ne od luka. Na momente se gledam u prozorsko staklo i ne mogu se vidjeti. Odjebavam i luk i prozorsko staklo i bježim u stražnji dio dvorišta. Tamo besciljno sjedim, tulim,, govoreći samoj sebi da sam se spustila na samo ljudsko dno i da sam lucifer femina. I da bi me se najbolje trebalo izliječiti kombinacijom struje i vode.
Nedjelju provodim u krevetu žaleći se na bolove u trbuhu od premasnog roštilja. Ustvari cmizdrim.
Ponedjeljak je povezan s prozorskom daskom i to.
Dragi moji forumaši. Eto, ovo je bilo iskreno do pakla(gdje će mi biti i staž nakon jalovog života). I sada, očekujem i drvlje i kamenje. I poneki savjet, mudrost, malo hladne vode u facu da mi date do znanja o čemu se tu radi. Jer ja mislim da se radi o najgoroj ljudskoj osobi ikada koja je jednostavno nezasitna i sebična kuja.
Am I right?
sve je manja diferencijalna razlika izmedju muskaraca
Mozda ce biti malo duzi text,pa se na pocetku izvinjavam,ali i zahvaljujem onima koji procitaju.
Nakon nasilnog djetinjstva,i propalog braka iz istog razloga bila sam duze vrijeme sama sa djetetom koje je sada 16 godina. prije 3 godine sam upoznala osobu koja je takodjer razvedena i ima dijete istih godina kao i moje,ali zivi kod majke 300 km od nas.
Poznavali smo se mi od prije,ali nismo cesto komunicirali,kad bi se vidjeli u sbahnu (gradski prijevoz)samo ono kak si,sta ima ili kad bi se sreli na netu isto tako,nista posebno.
Neznam zasto,jedno vecer smo pisali malo vise, i ja pogledam na google dali ima jos nesto o njemu i slucajno vidim broj tel,da bi mu na to napisala,slusaj,nazvat cu te ja sada,lakse je nego tipkati. Tako sam i ucinila,a da ni sama nisam znala zasto. I on je bio jako iznenadjen,pozitivno. Ni jedno od nas dvoje nije u tom trenutku ili bilo kojem drugom trenutku niti pomislilo da ce biti nesto medju nama,niti smo to zeljeli,ali s vremenom se desilo. od te veceri bi svaki dan proveli razgovorima o svemu i svacemu,o losem i dobrom i tak se to nekako desilo da smo se dusevno bili jako zblizili. Nakon 4 mjeseca od prilike smo odlucili da se bas vidimo,ne samo u prolazu slucajno,nego bas da provedemo lijep dan zajedno. Oboje smo se nekako bojali i bili jako nervozni da mozda bez obzira na tako lijepe razgovore mozda ipak nesto nece stimati,ali bilo je suprotno cinilo se perfektnim. Osjecali smo ljubav bili skupa ili ne,svaku slobodnu min koristili na smsove ili razgovore,vidjenja,a moje dijete ga isto prihvatilo. Inace sam jako zatvorena osoba i nikada ne pokazujem osjecaje,ali uz njega sam se jako otvorila i bila jako sretna i cinila sretnima sve oko mene. Moja obitelj je bila presretna sto sam napokon nasla nekoga tko je tako pazljiv,pun ljubavi,razumijevanja. Rijecima mogu to tesko opisati. Svoju ljubav bi mi svugdje pokazivao da neznam gdje smo se nalazili ili koliko ljudi bilo oko nas.
Nakon godinu i pol smo odlucili zivjet zajedno. posto on ima svoju kucu,ja sam otkazala svoj stan i preselila s k njemu. Imao je on veza nakon svoje rastave i uvijek su zene bile krive,po njegovom,a ja vjerovala. Na ja,uglavnom,kod njega kuci nigdje nisam zatekla niti jedan trag od zenske ruke,sve sam dotjerala u red,bilo kuca,bilo to vrt. Odnos sa njegovim djetetom mu nije bio nikakav zbog kojeg je jako patio , i to sam uspjela pomoci tako da su nasli zajednicki jezik,nenormalno puno ucinila.
Moje dijete ima tezak pubertet,also jezik do neba,ali je iskrena i kae sta misli. Njegovo dijete je tiho,ali jako podlo. Bilo je dana kad nisam mogla disati od pritiska,ili jesti,spavati,ali nekako sam i to dotjerala u red i
ponasala bi se prema njegovom djetetu kao i prema mojem. Problem je sto sam primjetila da oni glume nesto jedno drugom, lazu u oci,a s druge strane kak nas svijet kaze lizu si guzu.
Prvo ljetovanje dolje kod nas,ja sam u njemackoj,on je njemac bilo je kaos na samom pocetku. Rezervirali smo za 4 osobe,platili da bi njegovo dijete otkazalo par dana ranije,poigravalo se snjim. Bio je skroz ukomiran i rekao da to nije prvi puta da ga tako zezne. i nema sta nije napricao za to dijete,ne samo meni nego i svojim bliznjima,npr njegovoj mami koja to dijete i ne zove unuk...Da bi kad smo se vratili sa godisnjeg i pocela prva svadja meni bilo prigovoreno da sam ja kriva,jer ko bi samnom i s mojm djetetom isao na godisnji,iako je u biti na god bilo sve ok,pa nisam kuzila sta sad hoce.
Imao je rodjendan. Skuhala sam i spekla kao sto bi svaka nasa zena napravila,ljudi bili super zadovoljni sve naj,da bi on kad su svi otisli,a bilo h je preko 20 mene pitao sta ja zelim od njega i to sa meni nepoznatim tonom.
Trazili smo dugo psa. Smatrala sam ok,kao i svaka obitelj,radovala se. Nasla sam preko njuskala doje kod nas i kad smo bili na godisnjem,kupili ga. U istom trenutku pas vise nije bio zajednicki,nego samo njegov da ga nisam na pocetku smjela niti pipnuti. Povrijedio me opet i uzeo onu radost koju sam imala. Da bi bilo jos gore,pas spava u spavacoj kja naravno smrdi ,jer pas ispusta vjetrove i za moj pojam nije higijenski,ali ne,spavaj u spavacoj,ak neces ,spavaj gdje hoces. Pas mu je postao i zena i dijete,sve.
Sve me to pocelo cuditi i jako vrijedjati,jer on je inace jako obrazovana osoba i ima jako odgovoran posao sa vise zemanja.
Poceo me ima vise mjeseci psihicki jako ubijati sa tim svim,mijenja cesto raspolozenje. Rodjendan sam vise proplakala da me niko ne vidi nego neznam sta,da bi on ono tipa poklon skup ko ...nisam tjela uzeti,jer me je skroz napravio sa svojim ponasanjem koji je za tipkanje duga prica iako sam vec puno tipkala. Budi covjek,to je za mene najveci poklon. Bozic isto tako,dok su i drugi osjecali taj pritisak,a on opet skupi poklon. Ne razumije da nisam kupljiva. Razgovarati se s njim ne moze,jer bilo sto da se kaze,napada me verbalno,a ja ne volim svadje. Mrzi ga sto ocistim,opeglam,operem,kao on jos taku osobu nije ima,a znam da je on drugoj,bivsoj koja je svabica kao i on sve to radio sam da bi ona dala mira.
Ja sam trenutno boesna,moram u bolnicu. Posto je tako strasna i napeta situacija,pitala sam ga kulturno dali moje dijete mze biti tu dok sam ja duze vremena u bolnici,rekao je da. Bila sam nekako olaksana,misleci ok,distanca ce malo procistiti misli,bit ce sve ok,jer osjecam da smo emotivno jako spojeni i vidim da ni njemu nije lako,al nesto ima sto ga sprjecava da bude opet u normali.
Svijet mi se srusio kada sam dobila kroniku pisanja izmedju njega i samo net poznanice njegove,gjde sam bila ponizavana,gdje joj se na neki nacin udvarao i najgore napisao da "jos njegova partnerica" uskoro seli,ali kak je to na njemackom napisao,jako grubo i bez imalo postovanja. Jako me zabolilo,nisam mogla par dana doslovno nista pojesti,sam sam plakala da me niko ne vidi. Mrzim,odnosno boli me jako kad mi netko ko mi je tako blizak tako sto radi iza ledja. Ja to nebi niti najgorem neprijatelju. Boli me sto sam vjerovala,otvorila se,ponasala fer,bila uz njega da neznam sta da je bilo,sve ucinila. Ne kazem da niti on za mene nije cinio,pruzi ljubavi i paznje koju nisam niti poznavala.
Mjesec dana zivimo kao cimeri. Ja i dalje radim sve kao do sada,pricamo,u biti on vise nego ja. Prica mi o problemima u firmi,o sebo,ovom onom,kao da nista nije,ali emocija,ljubavi,intimnog odnosa itd, toga nema. Ja razim stan,a s druge strane moram i u bolnicu na duze vrijeme 3-5 tjedana,zavisi koliko ce trajati terapija. Imala sam tesku operaciju. S jedne strane mi on u lice jos nije rekao da idem,a kad mu kazem zasto pise drugima tako o meni i da idem uskoro,smatra da je to njegovo privatno. Primjetila sam da pise i sa jos nekima,ali pokusavam to ignorirati. Ne mogu sa njim o tom svemu razgovarati,jer odma me napada rijecima...tipa,napad je najbolja odbrana. S jedne strane mi veli,nisam ti ja rekao da ides,a s druge strane,ja nisam za zivot u dvoje. Ili,zasto sada trazis stan,imas vremena. Nemoras kuhati za mene,a kad dodje,dali si nesto skuhala. Neznam sta je s njim niti kako da se svemu tom postavim. Osoba sam koja moze razum i osjecaje rastaviti,ali me koci to sto osjecam da smo jos ovezani da njemu isto nije bas lako,ali se zatvorio prema meni,a s druge strane otvorio prema drugima. Pitala sam se bezbroj puta sta sam krivo ucinila,dok mi moji najblizi govore da se ne pravim ludom i da u biti nisam ucinila nista lose,jer sam uvijek bila i vise nego fer prema njemu...
Oprostite sto je ovako dugo,alii vjerujte mi u biti je prekratko,jer je jako spetljano. Zahvalna sam ak ipak netko nesto napise. Potrebna mi je vasa rijec da bi si pomogla svrstati to sve u glavi.Hvala
svatko se češe tamo gdje ga svrbi.
Ovako, nemam običaj otvarati teme radi ovakvih stvari, nisam više osoba koja kuka radi nekih stvari, koja generalizira i trpa cure u isti koš, ali volio bih čuti i vaša razmišljanja o onome u čemu se ja sad nalazim.
godina rođenja 1988. godina, što znači da imam 23 godine i tu je moj problem, tih 23 godine. E sad, kako postaviti temu da se cure ne osjećaju napadnute i da se ne bi neke našle prozvane? 
Uglavnom da ne duljim previše, imam jedan problem kojeg nikako ne mogu shvatiti kod nekih cura. Mnogi su mi rekli da žene nikada ne shvaćam logički, to je nemoguće, ali ja se uporno trudim shvatiti u čemu je problem u glavama nekih cura. Prije par mjeseci sam krenuo s tom nekom promjenom oko sebe, htio sam unijeti malo živosti u svoj život i moram priznati da je relativno dobro to sve prošlo, ali i dalje me ta jedna stvar muči. Moje godine.
Mnogi koji me znaju, koji su me upoznali uživo kažu da sam dosta zreo za svoje godine, kažu da dobro izgledam, da sam pametan i slično i to je prepoznala jedna cura s foruma (nije s ovog  ). Ona ima 26 godina i moram priznati da me jako privukla svojom pojavom i svojim načinom razmišljanja. Dopisivanje je bilo ugodno, izmjenili smo slike i tako, dopisivajući se skoro svakodnevno, razvile su se i neke simpatije. Raspravljajući o svemu i svačemu, krenuh malo ispipati teren pa smo raspravljali oko toga dal su godine bitne za neku vezu. I sad, dam joj svoje razmišljanje o tome kako mi godine i nisu bitne, već zrelost same osobe koja ne ovisi o godinama te osobe, a na to ona meni odgovori kako joj je bitno koliko dečko ima godina, to je pokazatelj njegove zrelosti. Ja sad nju upitam onako, kroz šalu: "a jel bih ja mogao biti dovoljno dobar da pređeš preko mojih godina? " na što je ona odgovorila: "da si malo stariji to ne bi bilo potrebno, ali ovako, premlad si mi za nešto ozbiljno. super si i sve to, ali ti se trebaš iživiti.  "
Sad meni nije jasno ovdje, jedini kriterij koji njoj ne paše jesu godine i ništa više, sve ostalo je super, samo sam premlad. Moje joj godine nisu garancija da ja mogu ostvariti neku ozbiljnu vezu i to ona očito misli tako. Zašto? Cijelo vrijeme mi se po glavi mota upravo ovo pitanje, "zašto?" i ne mogu dobiti nekakav odgovor na to. Koji su razlozi tome? Dal bih bolje prošao da imam neki stan i posao?  Zar je pomislila da to što sam student i što imam 23 godine, da će me ona morati tako reć, "uzdržavati", da će ona morati sve plaćati? Eto, toliko pitanja, niti jedan odgovor, pa bih ga volio čuti posebice od starijih cura ovdje na forumu i da mi napišu razlog zašto neke cure ne žele biti s nekoliko godina mlađim od sebe?
Život možeš uništit na više načina
Još kao srednjoškolku duboko me se dojmilo Danteovo viđenje ljudskih grijeha, odnosno krugova pakla, a posebno onaj posljednji, najdublji krug u koji je časni Firentinac smjestio izdajice. Moram priznati da mi se tada kockice nisu složile, no zbog nekog razloga to pitanje i misao uvijek su bile tu negdje. U svoje 44 godine i dalje svijet promatram očima djeteta i čudom se čudim kako čovjek čovjeku svjesno može nanositi bol i čak uživati u tome. Ne znam jesam li blagoslovljena ili prokleta prenaglašenim osjećajem empatije ali ako mogu birati radije ću biti ja ta koja će izvući deblji kraj nego da nekomu svjesno nanesem bol.
U srijedu prijepodne dok sam pregledavala mailove moj je muž (???????) počeo nešto govoriti o svojoj firmi (ima već nekoliko godina poprilično problema u poduzeću), a kako nikako ne prihvaća moje savjete u vezi s tim problemima (mislim da se posve pogrešno postavlja) nekako posljednju godinu slušam ga "napol uha" jer već znam početak i kraj priče. Čim je spomenuo tvrtku, upala sam mu u riječ i zamolila sam ga da mi donese mlijeko za kavu pa ćemo nastaviti s pričom kad odgovorim na mailove. No on se nije pomaknuo, a sljedeća rečenica je itekako privukla moju pozornost. Naime, on mi mora nešto reći jer mu je stalo da ne budem ponižena javno i da ne budem iznenađena pa će mi on reći, budući da će me njegov direktor (??????????) nazvati i reći mi da on "gleda jednu malu". Ostala sam bez teksta. "Gleda jednu malu"?! Što to uopće znači? Na što on, skače poput lava i povišenim tonom (veliko iznenađenje jer defacto nikad ne povisuje ton) viče kako mala nije ništa kriva kako se eto dogodilo, ali on mene nikad nije prevario nego samo u mislima. O Bože dragi, da mi je pao strop na glavu, valjda bi mi mozak bolje radio. On i dalje nešto govori, meni do mozga ne dopire (danas mi nadiru flashbackovi). Monolog zaključuje uzimajući crnu vreću i neku odjeću preko ruke i dobacuje kako dijete voli najviše na svijetu, a mene iznimno poštuje.
Iako sam obamrla nešto (valjda nagon za preživljavanjem?) me pokreće, zaustavljam ga i inzistiram da čujem cijelu priču. Uglavnom doznajem da je moj muž ZALJUBLJEN, da je izabranica srca njegova 20 godina mlađa (naš sin ima 18), ali da to sve skupa nema veze, bla, bla, bla.
Nikada mi neće biti jasno koji je anđeo sišao nad mene i otkud mi snaga i bistrina misli da mu kažem da nema teorije da ode dok mi ne potpiše da se odriče bilo kakvih potraživanja bračne stečevine (stambeni kredit je na meni kao i stan), što on otprve pristaje i dapače, veli, pričekat će me kod javnoga bilježnika pa će mi i ondje potpisati. Bankovne kartice na stolu, pripremljena odjeća, zaljubljeni muškarac srednje dobi... Bože, gdje sam ja živjela, zar sam zaista toliko naivna da baš ništa nisam primijetila?
On odlazi, a ja evo već tri dana ubijam ono malo duše i srca što je još ostalo s pitanjima, na koja, čini mi se, nema odgovora... Odjednom mi sve glupe stvari koje su, da tako kažem odudarale od normale, postaju jasne, a neka mazohistička zvijer u meni tjera me da mislim i tražim i dalje (i otkrivam!). Nikada baš nikada nisam zavirila u njegov mobitel, a on je u posljednje vrijeme kad zazvoni izlazio iz sobe. Nikada baš nikada on nije sebi kupovao donje rublje, a eto učinio je i to... Nikada nije izlazio s društvom van toliko da bi to postalo nenormalno: nije ni sad, no odjednom je počeo svakodnevno odlaziti svojoj majci, kojoj eto nije dobro... Vidim neke ogrebotine na njegovim leđima, ali eto, negdje se očešao. Glupača glupa, jadna kretenka kojoj bi i dijete prodalo rog za svijeću...
Jedno mi nije jasno: zašto? Imali smo zajednički cilj, u kojem sam doduše ja mnogo više participirala. Imam tri posla ubijam se da otplatimo kredite i počnemo živjeti kao sav normalan svijet... 18 sati rada na dan, gotovo bez vikenda sve s mišlju da se riješimo tih okova dužničkoga ropstva i da našem djetetu ne bude kako je nama. On pun razumijevanja, povremeno uskače sa sitnim uslugama, nikada nijedna ružna riječ ili prigovaranje zbog poslovnog puta, neraspoloženja, umora...
Danas sam predala papire za sporazumni razvod, ne znam kako sam se uopće obukla i došla do suda... Zbilja posljednjim snagama sam se sredila (jako mi je bilo stalo da se čini da sam hladna stijena), a on... Bože, izgledao je kao da ga je netko istukao: otečen, neispavan i zarastao. (Bar neka satisfakcija). Bez riječi je potpisao papire, a onda sam mu rekla da mi nikad, nikad više ne smije prići ni na deset metara i još dvije veoma vulgarne stvari koje ovdje nikako ne mogu ponoviti. Ne znam odakle mi snaga da mi ruke nisu zadrhtale da mi je glas bio kao u najgore proračunate kučke koja točno zna što radi i kojoj je jedini cilj da osobu kojoj se obraća razgradi u atome. Nije rekao ni riječi: samo neke velika tuga i čuđenje koje se mene nije nimalo dojmilo, dapače, uživala sam. Sad mi je krivo i zbog toga jer to definitivno nisam ja. Zar mi je životinja morala oduzeti i tu ljudskost kojom sam se tako ponosila?
Od svih mogućih reakcija (kolegica pravnica kojoj sam se obratila za papire: Kakve papire? Pa ja sam mislila da si ti odavno rastavljena!), nevjerica, iščuđavanja, najviše me šokirala izjava mog dobrog, pametnog djeteta: "Mama jako se čudim što to prije nisi napravila. Pa da te imalo poštovao ne bi dopustio da ti radiš ko stoka dok on šeta okolo."
Voljela bih razumjeti, voljela bih iščupati taj izdajnički nož koji mi komada srce. Zašto? Gdje sam pogriješila ja, koja sam svim snagama čuvala ovo obiteljsko ogniište i radovala se svakom jebenom milimetarskom napretku? Zašto se ne mogu smiriti? Racionalno sam napravila sve što sam mogla da barem pokupim te krhotine ponosa koje je on bez imalo obzira i pijeteta spram 20 godina zajedničkog života, zgazio i uvaljao u smrdljivo blate najgore izdaje, ali srce i dušu ne mogu smiriti. Cijelo popodne čitam postove ovdje i jedna rečenica me dodirnula do dna duše: "Najveću ljubav koju muškarac može iskazati prema svome djetetu jest da voli i poštuje njegovu majku." Gdje je to nestalo i je li ikad postojalo?
Ne plačem, a voljela bih da mogu da ovaj pregrozni stisak u prsima i oko vrata popusti. Molim vas, pomozite: ne štedite me, recite gdje sam pogriješila (to moram znati ne da bi bilo što obnavljala s Luciferom, nego zbog sebe) i recite mi kad će nestati noćne more, nesanice, drhtanje ruku, bol...)
Oprostite na zbrkanosti, sve je još previše svježe.
MANIJACI
To je posebna skupina ljudi i svi kad-tad dolazimo u doticaj s njima. Nisam razradivala njihov profil na početku jer ipak oni zaslužuju posebnu stranu, naslov…
Sada se situacija okrenula u korist Vašeg ega, ali u manjak Vaših živaca. Frendica je upoznala nekog tipa apstraktnog imena, Irfan, ako se ne varam, u Pauku, malo su pričali i on je zatražio njen broj telefona. A j… ga, sve se tako brzo dogodilo da mu ga je dala… Naivno je mislila kako će tip skužiti ako mu se neko vrijeme ne bude javljala… Zvao je svake neparne minute s različitih brojeva. To Vam je prvi znak da imate posla s njima, fakat su jebeno plitke osobe, kao da smo mi tako glupe i ne kužimo da nas zove ista osoba, jer eto, stalno nas škvadra zove s nepoznatih brojeva pa ćemo se naivno javiti… A j… ga, nakon par dana se morala javiti, bila je u Mariboru, a mobitel ne hvata… OK, tu jebeno dobru laž morate zaboraviti, ne pali više, Vip je sve sjebao, sada na VIP me ili Simpu možete pricati i u Italiji i Austriji. Zašto je ta Slovenija tako dobar izgovor? Tako je blizu i svi su bili tamo tako da nije bilo teorije da Vas ulovi u laži… Irfan je zvao još par puta i na kraju je odustao. Neki Manijaci nikada ne odustaju, uvijek su tu negdje, zastrašujuce, zar ne? Manijak tog tipa, ne odustaje, zvati će Vas dok mu se ne javite, a onog trenutka kada mu prekipi složiti će Vam jebeno sranje i ako ne promotrite sve mogućnosti možete gadno najebati, sreća je to što uvijek ostave neki detaljčić koji će Vas uputiti na njega… Imala sam posla s takvim, nije se javio vec mjesec dana, što je zaista puno, zadnji trag je bio njegov mail, bio je to mail u kojem je molio za oprost…
No, postoje i ženski manijaci koji maltretiraju žene. To su obično visokointeligentne mlade djeve koje se jebu s tipom koji ima ženu i dvoje djece, a one imaju samo 20, tip ima carstvo baktrija u međunožnoj šumi, ali one vjeruju kako ih kontracepcijske pilule štite od tih malih parazita, a njihova ljubav djeluje antibiotski.
Slobodne veze
Danas sam bio na kavi s jednom od najboljih prijateljica. Poznamo se dugo, prošli svašta, odavno spustili gard jedno prema drugom. Tijekom razgovora spomenem zajedničkog frenda koji je nedavno izašao iz veze. Bilo mi ga je žao, zato što znam da ga je ženska varala. Bilo mi je manje žao zato što sam znao da je i on varao nju. I tako, dok smo pokušavali razbistrit koga nam je više a koga manje žao, tko je u pravu a tko nije, tko je bolestan a tko idiot, ona je spomenula nešto od čega sam ostao u laganom šoku: slobodne veze. Nisam konzervativan, daleko od toga. Nisam ni kreten (barem se tješim da nisam), i znam da nema teoretske šanse da sam nekoj ženskoj osobi jedini u glavi na neki duži vremenski period, i da joj se ne svidi netko drugi. Nije da mi nije stalo, ali opet, nije da mogu nešto napravit oko toga. Polazim od sebe, pa mi je lakše prema svemu tome izgraditi zdravi (?) odnos. Ali «slobodna veza», jebote…
«Slobodna veza» je nešto za što sam prvi put čuo (valjda) na televiziji. Možda i na internetu, manje vjerojatno u knjigama (Naime, užasno sam dosadan, i nakon što sam arhivirao svoje osnovnoškolske nagradne značke za posuđivanje & čitanje solidnih količina knjiga već duže vremena čitam samo stručnu literaturu. Moja sramota, znam…) Zapravo i nije bitno gdje, kako i kada sam za to čuo, bitno je jedino da mi je to mentalno strano gotovo kao matične ploče, procesori i megabajti rama. Nemam blage veze što bi to moglo bit, i toliko sam iskustveno ne-vezan za problematiku da o tome moram učiti iz stručne literature.
Da se vratim na početak priče. Nakon što sam se zgrozio na obostrano varanje i polu-institucionalizirano priležništvo, frendica je rekla: «Pa što… Neki ljudi imaju slobodne veze.». Aj ne seri, ko ima jebenu slobodnu vezu? Na to sam dobio odgovor da dva para koja indirektno poznam žive u takvoj vrsti ljubavne zajednice. Jednostavnim objašnjenjem moje frendice, «poševe se, i to uredno prijave doma». Uredno prijave? Nakon takvog «urednog prijavka» iduća stvar koja bi se prijavila s moje adrese bilo bi ubojstvo s predumišljajem.
Ono što me iznenadilo je da stvarno ima ljudi oko mene koji tako žive. Čuđenje jednako onom kad heteroseksualac shvati da je par njegovih frendova gej. Jer, pjesnici i pederi su čuđenje u svijetu. Pa kako, pa zašto, pa otkud, pa nismo na televiziji, jebote… Jel' se možda snima neki film, ili šta? Sjetio sam se onog lika s Glamour Caféa koji živi u slobodnoj zajednici, i ekipi koja mu plješće (ima kompića na blogu, brijem). Ma, bit ću prvi koji će branit njegovo pravo da živi kako želi, da sam bude kreator svoje sreće. Pogotovo pred brijačima religiozne, nacionalne ili kakve već vokacije. Ali sasvim osobno, gadi mi se, ide mi ozbiljno na jetra, i ne mislim da je progresivan nego mislim da je bolestan sjebani idiot.
Pazi, cura ti se pojebala s nekim drugim. U nekim slučajevima so what: i ti si ševio sa strane, imali ste jebenih problema, život vam je bio u kurcu, i sve što vas sada zanima da sva sranja ostavite iza sebe i krenete dalje. Takvih stvari sam viđao. Ali da pička dolazi doma i prijavi da se jebala dok tip mrtav-hladan papa kokice pred televizorom i gleda nogomet Rvacka – Slovačka, to si nemrem predočit.
Ljudska seksualnost je kompleksna, priznam. Nema na što se ljudi ne pale. Ali «slobodna veza» nije pitanje seksualnosti, nego pitanje ukupnog smisla vezanja dvoje ljudi. Da sam kenjkav, nazvao bi to pitanjem ljubavi.
Ljudi koji ne vide budućnost – žive u sadašnjosti.
Znam da zvuci pomalo kao zezancija ali ja zaista dobijam dojam da se cure/zene mene boje. Mislim da nije da imam ovaj problem od jucer, dapace ovo traje vec dobrih 20 godina tj jos od vrtica. Tako da eto iskreno pitam zene ove zemlje u cemu je zapravo moj problem.
Naime iz nekog razloga jako tesko mi je zadobiti zensko povjerenje. Moje osobno misljenje je da je to vjerojatno radi mog drzanja , nacina govora i slicno tome . Naime ja nisam osoba koja se povodi osjecajima ili impulsima , nisam bas nesto posebno drustven a nisam boga mi ni spontan.
Sto je onda rezultiralo poprilicno losim odnosom za cijelim zenskim rodom. Ali je bilo takodjer dosta ocito da su me se vrsnjakinje zapravo bojale. Jos u osnovnoj bila je samnom u razredu jedna cura koja je bila glavna "zvijezda" u cijeloj skoli. (ali ja je bas nisam dozivljavao)
I tako jedan dan sjedim ja vani na klupici i evo ti nje i sjedne pokraj mene sva u blokad/grcu i krene onako sa osobnim pitanjima (ali onako povrsno da me ne "iziritira") Medjutim meni je tek nakon par godina zapravo sinulo da sam ja vjeroajno bio malo scary. Dapace igrale su se cak i igre sa cure/decki blokovima medjutim mene se ovdje ignoriralo kao da ne postojim. (sa zenske strane)
Primjera ima zapravo prava hrpetina : mama me cesto nazivala hladnim , baka je znala reci "A fakat si empatican ko drvosjeca i osjetljiv ko ruski tenk". Ili komentari kao "Ma da ali ti si tako hladan i krut" koje sam uspio pobrati. ..... itd itd.
Naprosto ima nesto u meni od cega se zenama dize kosa na glavi a je nisam ful ziher sto bi to zapravo bilo(iako ziher da ima veze sa mojim drzanjem).
Naime ja sam sve suprotno od stereotipne zene. Ljudi mi cesto bas ne pune baterije, ne zanimaju me ni boje ni odjeca, nemam emotivne oscilacije kroz dan i nekakve vece promjene stavova radi raspolozenja, televiziju ne gledam, ne cavrljam bas, nisam bas osoba od poroka, tudje rijeci u pravilu ne dozivljavam osobno (cak i ako bi trebao) , duhovno sam "mrtav" i nemam pozitivna vidjenja joge , horoskopa i slicnih stvari.... itd.
S druge strane volim djelovati proracunato i nije rijetkost da pitam "koja je svrha ovoga ili onoga" , imam simpatije prema debatama i "sukobima" , kucnog ljubimca nikada nisam imao, volim imati vremena za sebe, stvari u pravilu gledam iskljucivo dugorocno. Dok su se druga dijeca igrala po vani ja sam sjedio doma za kompjuterom i igrao mracne igrice i strategije (ono ekonomija , resursi , specijalci , tesko naouzanje , drzavni udari , sabotaze .....i slicno) Sto je podosta pomoglo da se dodatno emotivno odvojim od svoje okoline.
Dapace sjecam se da sam jednom s roditeljima isao k njihovim prijateljima. Medjutim tamo su bili spojeni kompovi i moglo se igrati u mrezi i tako eto organizirali mi mali turnir. Medjutim glavna konkurencija mi je zapravo bila kcer od tih ljudi koja je bila osjetno bolja od "ostatka" i na kraju je jos samnom imala okrsaj kao sa zadnjim sa liste jedan na jedan a imala same pobjede(i to uvjerljive) . Medjutim ja sam sebi rekao da cu dati sve od sebe da ovo dobijem sa sto boljim rezulatom ...... da bi na kraju stvar zavrsila 50:0 za mene. Plus njezini su joj se smijali poslje toga.
Ali na povratku stari mi je rekao nesto u stilu " A fakat si idiot, a vas dvoje bi se vjerojatno tako dobro slagali".
I tako mic po mic da ne pricam sve dogodovstine zapeo sam u probleme sa zenama jer nakon odredjene crte krug se zatvara. Mene ovo zapravo i nije diralo ali prije jedno 2 godine postalo mi je nekako otuzno da zapravo u zivotu nisam imao neki druzeljubiviji odnos sa zenskom osobom i tu imam jednu stvarno ozbiljnu rupu.
Tako da fali mi zenskog drustva i te jedne zenstvene filozofije zivljenja. Tj volio bi malo razviti i svoju meksu stranu a cini mi se da to nece ici bez mog "pomirenja" sa zenama. Dapace ja sebe niti ne mogu vidjeti kao ful normalnu osobu buduci da imam taj razlaz sa zenama. Kroz te zadnje 2 godine ja sam podosta smeksao svoju retoriku medjutim ispod koze sam jos uvijek onaj stari ja. Tako da cesto znam izazvati negativnu ili defenzivnu reakciju sa zenske strane. Makar ful starije zenske me cesto hvale kako sam ja radisan ,kao ima lijepe oci ....... i slicno.
Stoga eto da ne filozofiram previse vec na prvom postu: kolike su sanse da se me se neke/mnoge zene stvarno boje i kako bi se to dalo ublaziti. Komentari , sugestije , prijedlozi ..... su dobro dosli
War is my master, death my mistress
ajmo ovako. prvi put sam imala odnos par mjeseci prije 17. rođendana i to nekoliko puta. znači, 3 godine sam bila solo da sam tek s 20 godina našla opet dečka s kojim imam odnose i sretnoj sam vezi.
so what? u te 3 godine nisam imala nikakav seks, s nikakvim dečkom se nisam ni poljubila. a niti sam koga posebno tražila za to.
e, sad dolazimo do te točke. znači, ako je netko čuo da sam 3 godine bila solo, ljudi znaju pitati za fuck frendove i avanture. kad im kažem da nisam imala fuck frendove, odmah im čudno. ako im kažem da nisam imala nikakve avanturice, ja sam neki freak a neki kažu da i lažem.
tako sam jednom liku rekla da sam prije sadašnjeg dečka neko vrijeme bila solo (nisam rekla koliko dugo). i onda me pitao koliko sam ff-a imala.
ne kužim zašto je čudno da je netko bio "netaknut" dulje vrijeme? a neki posebno kažu; mlada cura pa nije normalno da se nisi pohvatala s nekim u te 3 godine. ja se na ništa ne žalim, ali ljudi me gledaju, kao da sam.ne znam...znaju me tračat da sam promiskuitetna i kaj ja znam. pa bilo je i svakakvih tračeva o meni, da sam lezba i slično, ali me boli nokat za to. i najbolje bi bilo da im kažem da sam se u to vrijeme ševila s kim sam stigla i valjda me nebi smatrali freakom.
zašto je pobogu čudno ako nekog mladog (kome bi valjda trebali divljati hormoni?) ne zanimaju seks ili nekakve avanturice?
zašto se odmah misli da ako netko tko nije dulje vrijeme bio u vezi da ima fuck frendove? mislim, pa ipak ima ljudi kojima nije to najvažnija stvar
pa ne radi se o tome da sam svima na ulici pričala; hej, nisam se seksala godinama.
pa znaju biti razgovori sa prijateljima, ženski razgovori i to. i ne prodajem spiku, niti se smatram sveticom. zar bi zbog toga se trebala smatrat sveticom? nego mi je samo čudno kako reagiraju, a tamo se druge cure hvale s kim su se sexale taj vikend a poznavale su ga 2 sata i onda svi to komentiraju kao da je to nešto svakodnevno i sasvim normalno kao ispijanje kave. a neke frendice su to zaključile (i točno). jer su bila zabadala. tako da mi nemojte opet pisat da govorim nepoznatim ljudima takve stvari.
kao što je VonTeese napisala, čini se da je stvarno to tako in. stvarno više ne kužim ovaj svijet
You don"t own me I am not just one of your many toys
U zadnjih par dana sam s nekoliko frendica i frendova raspravljala o pojmu jebozovnosti i nismo stigli dalje od onog pocetnog, da je to vrlo relativno i da je sve u ocima promatraca...
I onda sam na jednom drugom forumu citala komentare na nekakav clanak i zapravo se iznenadila postotkom muskog djela populacije koji je rekao da su im zene koje nisu savrsene vise privlacne..
Pa mene zanima sad cisto ovako iz znatizelje.. sto vi smatrate jebozovnom zenom i koje su njezine kvalitete i sto je uopce to sto je cini jebozovnom bilo psihicki ili fizicki?
jebozovno je meni epitet koji mi više ide uz karakter nego uz izgled...a označava seksualno, samopouzdanu ženu koja se ne srami uzet šta želi...e sad, to je vrlo podložno diskusijama, ali meni žena na slici ne može bit jebozovna, mora bit u interakciji samnom da bih mogao reći da li je ili nije...
Uz to sto mora relativno dobro izgledati(da, ne moze mi biti jebozovan gabor, nikako, ali definitivno ne mora biti klasicna ljepotica), mora imati neki balans izmedju otvorenosti i misterioznosti, znaci da se zna zajebavat i flertat, a opet da nije pre otvorena, ne stavi odmah sve karte na stol, da je mogu istrazivati, ne znam kako da se drugacije izrazim.
Sto se tice mana, to treba definirati. Ima oziljak na obrvi? Velki madez na licu? Male sise? Nema beda, to joj daje neku notu osobitosti po kojoj se pamti.
I da, uz sve to treba ici inteligencija, moze ne znam kak dobro izgledati, ali ako je glupa ko noc, nema pomoci(sto ne zanci da je necu poseviti, nego da cu jedva cekat da ode doma poslje toga), mora biti intelektualni izazov, da uz to sto me rajca da mi rajca i mozak
meni je jebozovna ona ženska šta je glumila u onoj sapunjari Teresi,..Angelique Boyer... al samo u toj seriji jer kad sam guglala ju malo bolje našla sam neke bez veze fotke di je kao plavuša, ne pristaje joj...izgleda djetinjasto -.-
al ono...ima ok tijelo, duga tamna kosa, koketa...ima taj pogled jebački...onako opasan nekako... pršti od sekspila
Meni je jebozovna žena ona koja uz izgled nosi u sebi rezervoar strasti. Inteligentna na općoj razini, emancipirana na zdravi način, seksualno, komunikativno i umno otvorena.
A za sve to su potrebne sekunde procjene. Vidi se u hodu i u pogledu. Vidi se tko je na ti sa svojim tijelom i onime iznutra.
Hm da, poželjna su estrogenska obilježja ali sam stav u kompletu vrijedi dosta.
Pokazala je svoje pravo lice.
Ja ne znam ljudi kako da drukcije nazovem ovu temu, mislio sam drukcije al bi naslov bio pre dug... Ja ljudi moji vise ne znam sta da radim sa curom, ne znam odakle da pocnem uopce...
Naime ja imam 27, ona je dvi godine starija, godinu dana smo u vezi... Prvih 6 mjeseci je bila super, dok u zadnjih 6... Ona je ljudi moji ekstremno živcana, ali ne da je netko živcan kako kad pa kazes a dobro svi smo zivcani, ONA JE EKSTREMA EJ... EKSTREMA....
Ja sam inace onako smiren tip, optimistican i sve to, ovo sto ja gutam kod nje zadnjih 6 mjeseci triba bi dobit nobelovu nagradu... al nemos to gutat uvik, bojim se da ce jednom izac na psihicki il fizicki nacin, ko to moze izdrzavat? Dobra je u dusi i volim je, al dosa sam do zida glede nje...
Ja sam krenio na faks sa 22, sad sam peta godina i trebam polozit jos neke ispite, MORAM IH POLOZIT, ali ona me ne razumi vise nista u tome, oce da se vidjamo svaki dan i tu nema kompromisa nikakvog, na jedvite jade sam rekao da se sad vidjamo svaki drugi dan ovi misec dana dok mi ti ispiti ne prodju, jer ucim po noci, mogu samo ucit po noci pa nisam ja kriv sto je to tako...
Jedva je pristala na to, vidjeli se prekjucer, danas joj javim da mi frend dolazi pisat seminar kod mene, ona popizdila na poruci, napisala mi da mi vise nista ne vjeruje, da joj ocito nista ne znacim, da je njoj tesko u životu glede posla bla bla bla, da je najbolje da prekinemo jer meni navodno ocito nije stalo do nje
Ja sam osta sokiran, i kako da ja sad ucim? kako da bilo sto? Ne da mi mira jednostavno ne mogu to shvatiti, upoznala je moje roditelje i dosla doma kod mene nakon tri mjeseca veze, da tri mjeseca veze... sad budite sokirani koliko ocete, ali tad sam mislio da je ona prava, stvarno sam je volio i volim je, sve je bilo super, svi naravno imamo svoje mane i budemo nekad zivcani, ALI ONA... PA TO JE ljudi moji EKSTREMA, ona nema više živaca uopce, pa ja ne znam kako da vam to kazem, njen vlastiti brat moj prijatelj mi je to rekao, ja sam ga pitao, dal se ona moze promjenit, on kaze "ne moze"... pa ja ne znam
Evo sad primjerice za novu godinu, dosli kod nje u stan, ja prijatelj i njen brat, vanka pucaju petarde ludilo, mi pijemo i onako pricamo normalno, filozofiramo, ona dodje na vrata i izdere se: "nemojte pricat tako glasno ne mogu se tusirat"... moj prijatelj samo zavrtio ocima, meni bilo neugodno...
to je samo jedan od 1000 slicnih slucajeva, poceo sam birati prakticki rijeci sto cu joj reci, dosao sam do situacije da vise ne osjecam nikakvu potrebu da budem kraj nje jer je 70% vremena živcana... kod nje nema nikakve sredine izmedju zivcanosti i ekstremne sreće, mjenja to iz sata u sat, izludjuje me doslovno, ne znam majke mi sta da radim jer uvijek mi je u glavi to kakva je u dusi da je stvarno volim ali vise ne mogu ovo...
Na novoj godini sto mi je tek napravila... totalno popizdila na ulazim vratima dok sam joj stavlja ono oko ruke da svijetli kad platis kartu, dok sam joj to veza nije imala zivaca cekat, pa sam je posla u picku materinu vec na ulaznim vratima inace nisam nikad, al ne mogu vise... cak joj je brat tad rekao pa zasto to radis koji ti je vrag...
Tu noc na novu sam se poljubio sa drugom i ona je to vidila, nikad prije nisam je prevario, al tu noc, bija sam pijan, bija sam ljut, bija sam sve... pogrijesio sam priznajem, al ajmo se zapitat sto me dovelo do tog...
Ostali smo dalje zajedno, objasnio sam joj, cak je i sama priznala da je bila takva prema meni, da bi evo veceras napisala ovo sto je napisala te dodala da mi vise ne moze vjerovat nista bla bla, kao da me ucjenjiva sada s time...
__________________
I, with a deeper instinct, choose a man who compels my strength,
Naime 23 su mi godine, završila sam fakultet još samo diplomski moram obraniti no ne žurim se baš previše s tim jer trenutno radim preko studentskog u jednom velikoj firmi i zaista mi je to super, obitelj hvala bogu stabilna, svi živi zdravi, nema nikakvih problema, prijatelji također super, imam ih družimo se , izlazimo, putujemo znači i sa te strane je sve super, ali ono što me proždire i zbog čega nikako da budem u potpunosti sretna je ljubav, a sa te strane nikako nema nekakvog značajnog pomaka a to me u potpunosti uništava, život mi je zaista u ostalim stvarima recimo idealan, zdravlje, obitelj prijatelji, financije , ali sve mi to ne znači ništa .Znam da ima ljudi koji stvarno imaju težak život i koji su usprkos tome sretnii nekako guraju naprijed, naspram njih ja nemam prava biti nesretna imam vjerovatno više nego mnogi ali me sve guši..., Umorna sam više na odgovaranja na pitanja imam li dečka i kada ću , pa zar ništa drugo nije bitno , voljela bi i ja naravno ali ne znam u čemu je stvar, . Milijon puta u danu mi se promijeni raspoloženje , svako malo mi to dođe na pamet i rastužim se , postanem bezvoljna ljuta i otresam se ne ljude oko sebe....jednostavno me sve to počelo jako gušiti i ne znam kako je do ovoga ni došlo, prije se s tim nisam zamarala ali u zadnje vrijeme je veliko opterećenje za moju psihu. Znam da se možda nekom sa "pravim" problemima ovo čini vjerovatno smiješno i djetinjasto ali meni je stvarno
Jeli u ovom našem društvu jedino to bitno , jeli pristisak toliko veliki ili ga samo ja tako doživljavam? , (da napomenem da nisam iz neke male sredine nego iz velikog grada) . Ima li vas još koji osjećate neki teret zbog toga ?? kao da vas sve to guši?
intervju s emocionalnim vampirom
ovo ljeto sam zapocela vezu s muskarcem koji mi se davno nekad svidjao. Jedno vrijeme je i on mene obasipao paznjom, ali sam ja bila emotivno nedostupna zbog dugogodisnje veze koja je lose zavrsila.
Konacno se poklopilo da sam i ja spremna za nesto a i da se on opet pojavi.
Inzistirao je da se vidimo svaki dan bez obzira sto smo obadvoje prezaposleni ...Culi smo se i po tri put dnevno a vidjali barem jednom, nekad je cak znao izac s posla da se vidimo na mojoj pauzi.
Naravno da sam ja uzivala u paznji i jako sam brzo razvila osjecaje, iako me sve podsjecalo na vezu dvoje 20togodisnjaka koja ide brzinom 100 na sat.
Nakon mjesec dana je odjednom poceo da ima neke cudne sale, zvao me u pola noci da provjeri dal sam sama doma. Kad bih mu govorila o osjecajima prema njemu u nekim najljepsim trenucima, on bi kroz salu govorio kako ga stalno lazem, kako lazem cim progovorim.
Poceli su da mu smetaju moje kolege s posla, komentirao je ljude koje ni ne pozna, govorio mi je kako dobiva neke informacije o meni!?!
Da razjasnim, nikad mu nisam dala razlog da sumnja u mene. Cak i kad mi se i bivsi javio par puta kad je saznao da smo nas dvoje skupa, rekla sam mu za to. Nisam zena koja koketira s muskarcima, nit izlazim sa muskim drustvom. Vrlo sam odana u vezi, i bila sam sretna i zadovoljna s njim.
I onda je jednog jutra preko smsa javio da zeli da se neko vrijeme ne vidjamo. A vecer prije smo uzivali u veceri. Pokusavala sam ga kontaktirat nije se htio javit.
Uspjela sam ga nac nakon mjesec dana i pitat ga sto se desilo, a on mi je rekao kako sam ja ta koja nisam zeljela da se vidjamo vise. Jednostavno nisam mogla izvuc iz njega niti jedan iskren i potpun odgovor. Morala sam ga uvjeravat da mi je stalo do njega i naprosto nisam mogla da vjerujem da on to ne vjeruje. No dogovorili smo na kraju da cemo pokusat ponovo.
Onda se opet nije javljao, ja sam slala poruke kao zaljubljena tinejdzerica.
Da bi kao slag na tortu javio da sad vidi da mi je stalo do njega ali da je prekasno jer je upravo vecer prije upoznao nekog drugog
Meni bi bilo jasno da je ovo klasicni slucaj playera koji sarmira cure zbog sexa i sutne ih kad mu dosade, samo sto smo nas dvoje sa po skoro 35 godina
Jos vise me zbunjuje sto se poznajemo 15 godina i imamo isti krug poznanika.
Ovdje sam dosla po misljenja jer vec mjesec dana je proslo a ja ne mogu da si razjasnim sto se dogodilo.
Ma vidjela sam ja da je nesiguran i sumnjicav non stop, nikako nisam mogla da skuzim zasto mu je tako tesko vjerovat da osjecam nesto prema njemu.
I znam, nisam ja kriva za necije probleme i traume koje su se nagomilale u zivotu, i mozda ce neki rec da ne trebam gubit vrijeme na nekog ko mi bezrazlozno ne vjeruje...
Nisam ni ja savrsena, preoprezna sam, imala sam losa iskustva, al sam se prema njemu zbilja otvorila.
Temu sam otvorila jer ne mogu skuzit da li je ovo jednostavno veza u kojoj je nesto krenulo po zlu, jer u tom slucaju bih se borila za nju.
Ili se radi o nekom tko skuplja recke na remenu?
Bit ljubavi nije naći savršenu osobu, nego nesavršenu osobu savršeno voljeti.
Činjenica jest da u današnje vrijeme i sa načinom života rijetko tko poštuje takve stavove.To si shvatio i po tome kako mnogi vrijeđaju taj stav da nitko nije normalan ako se ne poseksa prije braka.Eh,to ti je ona usporedba : pa svi to danas čine,zkj ne bi i ja?...Upravo ta usporedba služi da si umire savijest jer im ona nalaže da to baš i nije u redu jer trebaš biti jako odgovoran kada se počneš seksati (uvijek trebaš razmišljati o poslijedicama) a činjenica jest da mnogi ljudi uopće ne razmišljaju razumno već se povode za tjelesnim užicima.A sad,ako će se svi odlučiti baciti sa nebodera,hoćeš li i ti?Tu će se neki koji imaju malo šira saznanja i znaju razmišljati svojom glavom zapitat ,a drugi će samo skočiti jer su svi drugi odlučili skočiti.Mislim da je stav potpuno u redu, i iskreno poštujem taj stav,uostalom poštujem svačiji stav jer smo svi mi jedinka za sebe.Nema smisla nekoga mjenjati samo da se tebi sviđa a i to se neće postići jer ako želiš mjenjati drugoga počinješ od sama sebe.Mislim da u današnjem svijetu ljudi imaju sve manji prag tolerancije prema različitostima drugih ljudi i to je glavni razlog zašto kritiziraju,vrijeđaju osobe koje drugačije razmišljaju i imaju drugačije stavove od njih.Pitanje ti je jako kompleksno i neće ti ga shvatit bilo tko.Ja se slažem sa tobom, smatram da je bitno čekati do braka al isto tako smatram da je taj stav dosta prisutan kod religioznih ljudi.Naravno svatko za sebe donosi osobne stavove i što je najbitnije sam zaključuje jesu li ti stavovi dobri za njega ili nisu.Mislim da trebaš sam prosuditi koliko ti je bitno očuvati taj stav ili ga promjeniti.A to možeš samo ako imaš dovoljno čvrsti razlog zašto uopće imaš taj stav.Ako je ta odluka donijeta čisto tako,jer ti to želiš,moram priznati,vjerojatno ju nećeš držati do kraja,al ako je u pitanju neki strah ili pak vjera, to može biti jaka spona koja ti može omogućiti da se toga držiš do kraja (i tu više mislim na vjeru).Mislim da nema boljega kada se čuvaš za samo jednu osobu i kad stupite u brak da se samo njoj dadeš.Al ako već stojiš kod toga stava, onda moraš tražiti djevojku koja je istog stava zbog toga da shvaća koliko ti je to bitno.A i ako nađeš curu koje ne drži taj stav veza se naravno neće održati.Čak smatram da treba razlog toga stava biti kod oboje isti,kako bi se u braku više cijenili i poštovali.
Eh sad zašto se mnogi ne slažu sa tvojim stavom?Osnovni razlozi su neznanje o seksu,stav prema seksu,itd.Večina smatra da je sex stvoren za održavanja ljudske vrste tj, da ima biološko značenje.To je napola točno,al nije potpuno točno.Naime,osime te strane bitnija je ona emocionalna za koju mnogi nisu svijesni niti ju razumiju.Danas ti se više prakticira onaj sirovi sex bez osijećaja čisto da se zadovolje tijelesne požude a osijećaju su kao manje bitni,što nije istina.Treba se čovjeka gledati sa oba stajališta podjednako.Naravno svatko će za sebe odlučiti hoće li se više povoditi za samo tjelesnim ili će uključiti i emocije.Al sa sigurnošću mogu reći da je sex puno više od tjelesnog zadovoljenja.
Nikada nisam čula da se razvod temeljio na tome da se partneri nisu moglli sekusalno zadovoljiti...To je glupost...Glavni razlog je da su se jedan drugoga zasitili.Da pojednostavim uzet ću jednu usporedbu..Kada djetetu kupiš neku novu igračku, zato što je nova ona je tada i najzanimljivija i djete se samo igra sa tom igračkom a ostale zapostavlja...Al kada mu mama kupi drugu još noviju onda djete ostavlja i onu novu jer nema ništa zanimljivoga kod bivše nove i nastavalja se igrati najnovijom...Isto tako je sa svime u životu tako i sa sexom....Tinejđerima je zanimljivo kada počnu prakticirati sex jer je to novo neistraženo područje u životu a pruža puno užitaka i zadovoljstvo,al što ranije počnu sa time to će ranije završiti...Vjeruj mi mnogi će nakon 40 godine života izgubiti volju za time jer budem im sex ritual.I ako su osobe u braku,vjerojatno će tražiti razvod u potrazi za nekom drugom osobom koja će taj ritual ponovo malo bolje i na kraće vrijeme oživiti...Koma....
Zato mogu reći da je ljudima koji čekaju do braka i onda zajedno uče i uživaju u braku puno zanimljivije nego onima koji su već sve iskusili..A i mala je vjerojatnost da će doći do razvoda.
Sex je bitna karika u životu al nije jedna od najbitnijih.Ipak je važnije da se slažeš sa osobom na razumnoj,obrazovnoj,intelektualnoj ,vjerskoj i karakternoj razini.Eh malo ljudi obraća pozornost na to...I upravo zbog toga se javljaju mnogi razvodi jer ljudi prekasno shvate da osoba sa kojom su u braku ne dijeli slične ciljeve i prioritete u životu kao oni.
Dokle samo seks?
Kad i zašto ste odlučili da više nećete ulaziti u nekakve odnose samo radi seksa/biti fuck friends/seksati se sa strancima koje prvi put vidite?
Da li se ljudi uozbilje, promjene radi nekih loših iskustava ili nešto treće?
Mlađi ljudi su obično odvažniji i manje oprezni stoga možda niti ne razmišljaju o posljedicama sve dok im se ne desi nešto loše (primjerice neka bolest). Nekima se izmjene prioriteti, požele nešto više (ili manje?) pa žele pored sebe osobu s kojom će se osim pod plahtom družiti i za stolom, šetati psa, ophoditi familiju...
Dakle, da li je to rezervirano za isključivo mlađu populaciju koja ima više energije i misli da je cijeli život pred njom pa se u jednom trenutku odluče primiriti jer su se iživjeli i sad žele mir, tišinu, djecu i zlatne ribice?
A što je sa starijim ljudima (ne starijim nego u najboljim godinama)? Da li se oni boje starenja pa si "samo seksom" žele pokazati i dokazati da su još uvijek u igri i da ne stare. Kad se oni primire?
Dal se samo seks pokaže lošom opcijom pa ljudi žele nešto drugo ili je on još uvijek dobra opcija pa ljudi samo žele nešto drugačije?
A što je u svemu tome ljubav (prema sebi, drugima)?
Keep your eyes on the prize.
Tražim druga mišljenja kakva god ona bila Radi se o jednoj situaciji gdje nakon nekog vremena shvaćam da sam ispao jazavac.
U zadnjih nekoliko mjeseci dosta mi se toga lošeg izdogađalo na skoro svim poljima i pošto me više apsolutno ništa ne veseli, jedino što sam si vrtio u glavi je to da se moram okružit ljudima, popit koju više i probat na taj način ne opterećivat se ni sa čim nego malo odmorit mozak.
Onda nastupa ona. Ona koja je cijelo vrijeme bila ustvari tu, ali više na bok-bok nego u vidu neke kolegice ili prijateljice. Shvatili smo da smo na istoj valnoj duljini i nakon nekoliko izlazaka smo kroz puno zezancije i malo ozbiljnog razgovora produbili odnos-ajmo reć.
Poslije jednog u nizu izlazaka dolazi mi poruka da šta ja izvodim i šta čekam i da se ispričava ako je nešto krivo shvatila. Reko sam da je ok i da nije ništa krivo shvatila, da nam se nikud ne žuri i da ćemo popričat drugi put. Te večeri sam bio prilično alkoholiziran tako da se i ne sjećam baš najbolje šta je sve bilo. Poslije toga smo se našli na jednoj dvosatnoj kavi i još na jednom izlasku gdje smo bili kao inače sa još 7-8 njih u društvu. Nisam došao u poziciju da nasamo pričamo i završimo to šta smo započeli. Poslije toga sve manje komuniciramo i jasno mi je kud to vodi. Još uvijek pristojno odgovori na poruku ali na tako službeni način da požalim što sam se uopće javio. Probam opet na zajebanciju ali ne ide. Dva poziva da se nađemo je odbila zbog tog i tog razloga (nebitno-iskreno se ni ne sjećam) i jedan izlazak jer je radila tu večer (prije je to nije sprečavalo).
Shvaćam da je prošlo vrijeme priče, a došlo vrijeme djela, ali sad stvarno neznam kako dalje.
Da li su kola već otišla nizbrdo ili se još mogu vratit na pravi put?
Ima smisla ovo što piše r, ali da se razumijemo imam i ja dovoljno utakmica u nogama.
Istina, većina je bilo loših ali našlo se i onih dobrih, jer sam imao posla stvarno sa svakakvim slučajevima (cure od frendova, njihove bivše, posesivke, kojekakve sponzoruše itd.). Isto tako, nisam sa 16 bio veliki jebač nego je sve to došlo s vremenom, tako da sa svojih nepunih 25 znam privuć pažnju one koja mi se sviđa.
Ali mislim da sam zbog tog nekog flegmatičnog i preopuštenog stava i pristupa totalno otupio. Zvanja i odlasci na kojekakve dejtove i kave mi ne predstavljaju nikakav problem, ali nema one pozitivne nervoze niti ičeg takvog. Tako je bilo i kad sam bio s njom na toj kavi, pola sata prije dogovora ja sam još bio pred tv-om, spremio se za 5 min i jednostavno otišao po nju kao da idem s bilo kim drugim.
Sve u svemu ispada da više ne znam prepoznat kad se nađe neka koja hoće nešto od mene. I sad se našla jedna koja mi je to otvoreno priznala i pitala me neka direktna pitanja i to me pozitivno iznenadilo
U zadnje dvije godine sam upao u neku kolotečinu i išao sam samo na zajebanciju sa stavom "briga me šta bude bude" i to je dosta dobro funkcioniralo, funkcionira i sad. Moguće da zbog tih prijašnjih loših iskustava nisam dao nikom blizu, pa je i iz toga nastupilo otupljivanje moguće je i to.
Sad kad sam shvatio koliko mi se ustvari svidjela, situacija je takva kakva je. ALI...drugu šansu bi možda trebao tražit preko njene frendice s kojom sam isto dobar, a pouzdano znam da sve što joj kažem će njoj izblebetat Ali izgleda trebam sačekat da se smiri ovo sve oko blagdana (jer trenutno nismo u istom gradu) pa onda vidjet šta i kako.
PS. možda je sve napisano bez nekog reda, nemojte ništa zamjerit jer se nisam ovako nikad nikom otvorio
Stalna potreba za seksom
Došla sam ovdje po savjete za smanjenje libida, ako netko ima iskustva sa tim.
Za jedno žensko imam preveliku potrebu za seksom, barem ja tako mislim. Naime, imam dečka, i seksamo se kad spavam kod njega više puta po noći i ujutro, ovisno da li on ujutro radi ili ne. Ako radi, znamo nabacit brzinski. Ujutro sam osobito željna. Zadnju nedjelju smo imali pet rundi - dvije navečer i tri ujutro i jednostavno me zanima dal je to normalno? Lako je njemu sad to kad ne živimo zajedno, al nekako mislim da nebi mogao tako svaki dan. Ja dok svršim 10 minuta mi je ok, i onda opet dobijem želju za seksom. Stalno imam tu želju i najgore mi je kad imam ženske dane, on ne voli onda to prakticirat.
Zanima me ima li tko od cura takvih iskustava? Znam da će sad dečki krenut ti si žena snova, bla bla, ali jednostavno bih voljela jedno jutro se probudit i da mi nije prvo na pomisli da se i on probudi i da ga stavi, nego da još malo prespavam, što mi je teško kad znam da je muško kraj mene. Pročitala sam negdje da kontracepcijske smanjuju libido, jel to istina
Pola plati, pola razmjeni.
Stara narodna, još starijih starih Maya:
'Čovjek je sjedio sam.
Bio je jako tužan.
Priđoše mu sve životinje i rekoše:
-Nije nam drago što si tužan. Poželi što god hoćeš i to ćeš dobiti-
Čovjek: -Želim dobar vid-
Strvinar mu reče: -Dat ću ti svoj-
Čovjek: -Želim biti snažan-
Jaguar mu reče: -Bit ćeš snažan kao ja-
A tada čovjek reče: -Želim saznati tajne zemlje-
Zmija mu reče: -Otkrit ću ti ih-
Zatim se izredaše sve ostale životinje.
Čovjek dobi sve darove koje su mu životinje mogle dati i ode.
Tad sova reče ostalim životinjama: -Čovjek sad mnogo toga znade i može učiniti. I sada me odjednom strah-
Jelen reče: -Čovjek ima sve. Sad više neće biti tužan-
Ali sova nato reče: -Ne. Vidjeh prazninu u čovjeku. Duboku kao glad koju nikada neće utoliti. To ga čini tužnim i zato želi imati sve. Stalno će uzimati sve dok jednog dana svijet ne kaže: -Više ničeg nema i nemam ti više što dati-'
Takvi smo mi ljudi.
Taman kad imamo sve i kad bi trebali biti najsretniji, osjetimo neku čudnu prazninu u sebi i želimo kruha preko pogače
opet želi natrag...
Odmah napominjem da vas samo tražim mišljenje i savjet,a ne neko rješenje.One ljude koji znaju samo ismijavat',izrugivat' i zaje*avat' nekog,molim da me poštede svojih komentara.Ionako ću ih ignorirati.
Situacija je ovakva : Ja sam u jednoj kompliciranoj 'vezi' već godinu i par mjeseci (već sam pisala o tome,ali imam novi mail,jer od starog sam zaboravila password,pa ne znam ni od foruma niti korisničko ime ni password).To je nebitno sad,jer ja sam se prepustila i prihvatila situaciju kakva je (Nije mi loše,dapače).No nedavno se dogodilo nešto što me skroz zbunilo.
Posvadjali smo se preko mobitela.I rekao mi je da je gotovo s nama,da mu treba vremena da se smiri,ali da me voli i da sam ja cura kakvu samo može poželjeti.Ja sam na to rekla samo da dobro,da ga više neću zvati na što je on meni odgovorio da bi volio samnom koji put otići na kavu,nešto tipa "budimo prijatelji".Ja sam mu na to odgovorila da ne mogu i tako smo završili razgovor.Za 10-ak minuta me opet zvao,ali se ja nisam htjela javiti.
Nedugo nakon toga stigla mi je poruka da se javim,da nije tako mislio.I dalje me zvao,a ja se nisam javljala.Navečer sam mu poslala poruku,da zašto me zove,kad je rekao sve što je imao i otišla sam van sa frendom na pivu.Za sat vremena me opet nazvao i molio me da se nadjemo u jednom kafiću.Rekla sam mu da ću doći,ali neka on izadje jer ja ionako neću biti dugo jer sam previše popila.Našli smo se.Odmah mi se ispričao,ali je počeo odmah nešto fantazirati na što sam se ja okrenula i krenula prema doma.Pošao je za mnom i ja sam ga pitala što hoće od mene.Na što je on odgovorio : Hoću tvoje prijateljstvo,hoću tvoju ljubav,hoću da sve bude kao prije.Ja sam šutila.I onda počne pričat' kako nije bio s nijednom drugom (otkad smo se upoznali i spetljali) osim samnom,iako je mogao.Pitala sam ga zašto,jer mi nismo službeno u vezi i to ne bi bilo varanje.Odgovorio mi je da on nije takav,da hoće samo mene,ALI da on ne može biti vezan za nikoga (o.O wtf?).
I da napomenem da je on prije bio tipični ženskaroš - poj.. i odj..
I ajd dobro,dogovorimo se da će biti kao prije.Ali nije baš.U ovih mjesec dana,uvijek sam ja bila ta koja je prva zvala.
I sad,ne znam.Dal' da ga pošaljem kvragu ili da se potrudim jače?
Frendica mi je savjetovala da sam pustim da on mene zove,da se ne javljam prva i da se ne javim odmah..
Da on sam mora odlučiti šta će..
Što vi mislite?
Da,probala sam razgovarati s njim,ali..Uzalud vam trud svirači..
black boots with zipper, size 39, used"),
najneurotičnija osoba koju znam je specijalistica u jednoj zagrebačkoj klinici. to je osoba koja je doslovno toliko okupirana sobom da nije sposobna voditi najjednostavniji razgovor. svi koji je znaju zabrinuti su za njezino mentalno zdravlje. štp se odnosa prema pacijentima tiče, znam za slučaj kad se derala na terminalnog pacijenta zato što je tražio da ide doma, a njoj je išlo na kurac što mu je trebala napisati otpusno pismo u podne jer je taj dan išla jebaču na more. radno vrijeme joj je bilo do tri il tak neš.bojim se da nema tog sranja koje bi ona mogla napraviti a da ju suspendiraju i maknu od pacijenata. dapače, sve dok nikome ne stane na žulj i pokriva greške kolega, može samo napredovati.
evo sad je klanje svinja...
Sjekirom po čelu (tupom stranom a oni više željni krvi mogu i sa oštricom), ona padne, nož u vrat i gotova je za minutu.
Ustvari, čovjek je kralj zvijeri, jer njegova brutalnost nadmašuje njihovu. Mi smo grobovi životinja. Doći će vrijeme kada ćemo na ubojstvo životinje gledati kao što danas gledamo na ubojstvo čovjeka" - Leonardo da Vinci
Grozan, odvratan i nadasve prljav i neugodan posao. Rakija (koju ja osobno ne pijem) je tu da te otupi pri obavljanju te odvratne aktivnosti.
Više to ne radim - ne sudjelujem u klanju, ali ranije, dok si mlađi, zar te tko pita želiš li.
Ćaća kaže: "Sutra se kolje" i ti ideš i radiš ono što ti se kaže... prvo počneš sa pomoćnim poslovima (držiš posudu u koju se hvata krv koja šiklja iz prerezanog svinjskog vrata) pa zatim napreduješ do uloge pridržavača svinje dok je kolju, pa zatim dalje napreduješ do uloge onog koji opiči svinju macom... i tako tijekom godina, stupanj do stupanj konačno dostigneš čin i ovlasti glavnog koljača...
ja sam podnio ostavku nakon jedne sezone u ulozi koljača...
Ponavljam - odvrantno.
Ali jebi ga... bez klanja nema pršuta, pancete, pečenice, suvog mesa, pečenja...
Klanje je nužno zlo. Nužno za nas, zlo za prasad.
Pobjedničkoj vojsci se ne sudi?
Pokusat cu odgovoriti ne ocekujuci da ces uopce pokusati razumjeti to sto cu napisati.
Dakle u to vrijeme se vodio najkrvaviji rat u povijesti. To je bio rat bez presedana i rat za goli opstanak. Nije se radilo o tome da ce se biti pod nekom tudom vlasti ili nesto slicno, radilo se o golom opstanku. Nacizam smatram naizopacenijom pojavom u povijesti, gorom od robovlasnickog sustava. U tom sukobu poginulo je 60 000 000 do 80 000 000 ljudi. To se ne moze usporedivati nisa cim sto se ikad dogodilo.
U tom ratu krsila su se sva pravila humanog ponasanja.
U kontekstu tih dogadanja pokusaj shvatiti da je na Bleiburgu bila partizanima i saveznicima neprijateljska vojska, a ne samo civili.
Kad radis usporedbe s danasnjim dobom takoder uzmi u obzir da je u tom ratu u Jugoslaviji ubijeno cca milijun ljudi, a u domovinskom ratu oko 15 000 na svim stranama.
Obrati paznju na civilizacijsku razliku izmedu 1990. godine i 1940. godine.
Dat cu ti i primjer atomske bombe.
Neosporno je da je bacanjem dvije atomske bombe na Japan poginulo deset puta vise ljudi gotovo iskljucivo civila, nego u domovinskom ratu.
Da li je itko ikad odgovarao za te smrti ?
Da li ce itko ikad odgovarati za te smrti ?
Da li bi itko trebao na sud radi toga ?
Odgovorit cu umjesto tebe bar na jedno pitanje. Nitko nikad nije niti ce itko ikad ici na sud radi atomske bombe bacene na Japan (puta dva).
Cak niti svi nacisti i njemacki vojnici nisu u zatvoru zavrsili.
Znas li zasto ?
Zato jer bi bilo previse toga sto se dogodilo u drugom svjetskom ratu. Nakon tih dogadanja jedina mogucnost je bila okretanje nove stranice i kako bi to rekao LJ.C.R. "Tko je jamio jamio je." Osudeni su samo najveci zlocinci s porazene strane.
Ovo sto se sad pokusava u Hrvatskoj je revizioniranje toga. Cijeli svijet je prihvatio da su za WW2 krivi fasisti i nacisti, a u Hrvatskoj se pokusava dokazati da su partizani bili isti ako ne i gori.
Da se osuduje nekog radi ubojstava npr. '56. ili '74. prica bi bila potpuno drugacija.
Cijelo vrijeme se ubojstva od 1941. do 1945. (plus minus koji mjesec) stavljaju potpuno van konteksta.
S ovim sto sam gore napisao ne mislim da se u obrambenom ratu ne mogu pociniti zlocini, s ovim gore , mislim da je ww2 bio dogadaj bez presedana radi broja zrtava i radi svega sto se dogadalo, koji zahtjeva svoja pravila.
Ako vas toliko veseli zasto ne nadete udbaske ubojice iz sezdesetih i sedamdesetih. Cemu taj povratak u vrijeme od prije 70 godina ? Cemu revizioniranje neceg sto je cijeli svijet ostavio iza sebe kao temu o kojoj se vise ne raspravlja
sada znam da ti naša ljubav nije tako važna kao nekad
Neka su obukle iste haljine. Lijepo im stoje
 
Zataškavanje prosvjeda na wall streetu
U SAD je cenzura strašna, neovisnih mediji ne postoje (svi mediji su u rukama par ljudi - vrlo moćnih i opasnih koji služe NWO-u...) , a represija je strašna pa svaki ovakav prosvjed veseli... Drago mi je da nisu svi Ameri ZOMBIJI...
Korisnik nije dostupan za chat
Frendica mi je digla ruke od struke, ali kad je inspirirana pronađe oglas, nazove i fino ih pita: dobar dan, evo, zovem da vidim je li oglas namješten, pa da znam hoću li slati molbu ili ne. Nezaposlena sam, novac mi puno znači i ne mogu bespotrebno plaćati poštarinu....... Oni budu izbezumljeni. Neki joj odgovore da je.
Ovo je predobra ideja
Od sad ću i ja tako prvo zvati jer sam u zadnjih mjesec dana dala 300kn za prijave :O
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Da, imam još jedno poražavajuće iskustvo što se tiče teme veze-poznanstva.
Prije par godina sam konkurirala za posao u jednoj banci - ono, testiranje satima, pa razgovori....
Dobijem odbijenicu, poslije, naravno, saznam tko je dobio posao, a nakon par dana vidim direktoricu banke i mamu od male koja je dobila posao, kako lijepo u kafiću u centru grada ispijaju kavu i onako, rodbinski razglabaju. Naravno, mala je nećakinja... mislim šta me zezate sa testiranjima i sve to, kad već unaprijed znate tko će raditi?
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Znam, mogu te razumjeti da ti je teško iako nisam u istoj poziciji. Država nam je jadna, to je sigurno . Ali ne daj se jer ako potoneš u depresiju onda će ti biti još teže naći posao. Možda ti upadne nešto sa strane za zaraditi pa onda taj novac uložiš u neki tečaj koji će te istaknuti pred ostalima na natječaju. Samo nemoj odustati.
ono što sam štedila-trošim sad..i nemam pojma što upisati a da nadjem job..sve je tak jadno. Upala sam u jedan začarani krug i nemam pojma kako van iz toga..sve to znam,, i što da radim kad mi zdravlje bitno narušeno i kako da se izvučem iz ovog nemam pojma
---------------------------------------------------------------------------------------------
Jednom mi je rekla moja savjetnica da ako i tu neku stavku napišem u njezin upitnik ću morati raditi i to kad me pozove. Nema odbijanja. A ja nju onako pitala ajmo bit iskreni, jeste li ikada ikome našli posao. Žena zašutjela i nikad više samnom drugačije nego fino
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Hhahaha, upravo sam odradila najkraći razgovor za posao u životu. Vidim na stranicama HZZ-a jedna firma traži moju struku...kako sam već više puta rekla, ja sam itekak kvalificirana, ali imam 3 godine iskustva u toj struci. A oni traže 5, ko da je kirurgija u pitanju. I pita tip odmah: koliko imate staža. Nemam 5. Onda ništa, kaže on....i poklopi. E sad, to kaj sam ja bila čak inspektor u toj struci...nije važno
---------------------------------------------------------------------------------------
i sad više neznam kako dalje..odustala od slanja molbi jer za neke oglase traže uvjerenje o nekažnjavanju, rodni list i sve to ovjerit još-ma kamo bih došla
nemoj bit luda i trošit novce na ovjere... to napišu jer znaju da će kandidati odustat jer nemaju novaca.... sve načine znaju kako da nas srežu
-------------------------------------------------------------------------------------------
ja sam odlučila da neću imat djecu ali opet ponekad se pitam kad bi bili financijski uvjeti bolje i kad bih negdje drugdje živjela-možda...ja sam u fazi da se kontam maknut samo neznam kamo.i kako se financirat.umorna sam tu od svega..sve je od danas do sutra
ne šaljem na bezvezne oglase ali nemam ni na što slat u biti..jer traže mladu, zgodnu, sa svojim autom, s iskustvom od najmanje 5 godina, spremnu na puno rada i blabla- u prevodu: rad od jutra do sutra, koristenje vl.vozila u sluzb.svrhe, zaboravi g.o., uvijek zrihtana....
-------------------------------------------------------------------------------------------------
luda od razgovora...bila na jednom, tip se nije udostojao procitati di bi radila sam ga je zanimalo jesam li udana i imam li djece, reko da su građevinska firma, placa 3 tisuce te imam li kakva pitanja...mislim si a da mene nesto pitas osim bracnog stanja??? A lik u satenskoj kosulji lila boje sa manzetama od nekih cirkoncica, ogromni guess remen, pečatnjak na ruci i pusi kubanku...
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Zavrsila EFZG , pokupila nesto iskustva tokom studiranja radec u velikim firmama nes sitno u struci prek student servisa, preko 500 poslanih molbi unazad dvije godine nakon zavrsetka faksa, slala u ducane al sam prekvalificirana, slala u firme al nemam iskustva (pitanja: a sta ste radili nakon diplome dvije godine??)
--------------------------------------------------------------------------------------------------
Ma ja sam više luda od svega, jednostavno mi se više ni neda slati zamolbe i pisati sve i svašta. Jednostavno, nema smisla. Na početku sam bila nadobudna, ali vidim da od svega toga ništa. Čak sam sebe počela smatrati glupom, jer mislim da je problem u meni. Mislim si, možda nisam simpatična pa me nitko neće zaposlit. Kvalifikacije imam, ne javljam se ni na jedan oglas za koji ih nemam i više ne znam što da radim! Na neko vrijeme uopće ne želim vidjet portale za traženje posla, glava me boli od njih
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Meni ti ljudi na zavodu uopće nisu dragi ,mene moja jednom pitala "i jesi našla posao?"
moj bože!!!! da jesam pa sam se došla tebi pohvalit
Čuvar prošlosti
Uvodna špica "Program Plus" iz 1987. godine. Mislim da je bila neka mješavina jaza i rocka. Glavni zvuk je bio od saksofona uz poprilično elektronskih efekata.
Netko zna?
Glavne stvari iz "Program Plus" su svakako bile humorističke serije: "Allo Allo", "Mućke", a kasnije "Alf".
Od drugih serija meni je najbolje ostala u memoriji "Ključ za Rebeku", super serija.
Britanska serija "Tales of the Unexpected" mi je također ostala u siječanju. Bilo je i nešto od domaće produkcije kao što je "Kuhaćom po svijetu" i neki putopisni serijal koji su bile jako dobro urađene.
Sve kada se zbroji u samom "Program Plus" kao i u cijelom filmskom, zabavnom, edukativnom i muzičkom programu svih YU RTV stanica, ne samo RTV Zagreb jeste dominirala Britanska produkcija a uz nju nam je došla i Australska produkcija kao i druge iz Comonwelta.
Tu su bile zastupljene Britanske TV kuće kao što su "Anglia", "BBC", "Granada", "Thimes".
Američka produkcija nas je preplavila ipak kasnije u devedesetim godinama. Čak i muzičke špice koje su se puštale u "Program Plus" i cjelokupnom programu jesu bile najviše od Britanskih bandova: Euritmic, Bronski Beat, Wham i drugi.
Pipo - dečko za svaku situaciju
 
Vevero - imač mišičja
|
